4.
5.
2020
Foto natječaj za travanj
U ovim vremenima neizbježnih ograničenja pogled s balkona ili pogled kroz prozor skoro da nam je i u stvarnosti i metaforički „prozor u svijet“. Iskustvo ograničenog kretanja obogatilo nas je u smislu da smo se i emocionalno i psihološki, a ponajprije fizički, rasprostrli na vrlo mali prostor stana ili kuće. Taj pogled kroz balkon ili kroz prozor postaje vizualno sidrište naših duhovnih i emocionalnih putovanja, a ujedno je snažan komunikacijski koridori s vanjskim svijetom.
Sad taj pogled postaje skoro sudbinski, meditativni prostor naših izleta iz kuhinje ili dnevnoga boravka. U ovom slučaju, u ovom fotografskom natječaju za travanj, imamo trinaest pogleda, trinaest fotografija naših suradnika. Svi sudionici natječaja zaslužuju pohvalu, jer sa svojom ustrajnošću i strašću spram fotografskog stvaralaštva nisu posustali niti u ovim sumornim i teškim vremenima.
Njihove su fotografije otvorene, afirmativne i kroz njih se osjeća ljepota svakodnevice ma kako ona kroz službene vijesti zvuči traumatično i bolno. Ta ljepota i ta nada da će biti bolje i da to nije obična floskula potvrđuju i ove fotografije. Imamo bezbrižnu šetnju mladoga srndaća kod Darka Golika U mom dvorištu, pa žubor vode u Seoskoj idili Ivana Žagara ili pak sigurnosno provirivanje male bube iz svoga skrovišta na fotografiji Samoizolacija Marine Grgurina Drinković. Tu je i znatiželjna Mačka Sandre Vučetić s jasnim pogledom u fotografkinju i kao da je pita pozira li dobro. Nostalgično provirivanja u vanjski svijet Moje viđenje… Gorana Grgurića i Pogled u život Marine Grgurić kao da postavljaju pitanje o tome kad ćemo van. A cvijeće uvijek mami i miriše, bilo ono stvarno ili na fotografijama Stanislava Juretića, Biljane Pantelić Adžaga ili pak samo grančica procvale voćke Olge Karlović. Fotografija Radovi u doba corone Vjerana Starčića govori nam da život nije stao, već on ide dalje jer se raditi mora, a to nam s vrlo impresivnom fotografijom Partenca potvrđuje i Dario Dorčić. Vidimo ogroman brod prepun kontejnera u isplovljavanju iz Rijeke. I na kraju, kako kome, a mnogima vjera jest utočište, prepoznat ćemo meditativni smiraj i tijela i duše na fotografiji Sv. Vid u predvečerje Bože Tadića. Posebnu pohvalu zaslužuju fotografije Na prozoru Biljane Pantelić Adžaga: bjelina i neutralnost pozadine snažno ističe ovaj buketić nježnoga proljetnog cvijeća čiji miris, čini mi se, kao da izlazi iz ekrana mog računala dok pišem ovaj tekst i Pogled u život Marine Grgurić koja je kompozicijski „čista“: ovo gledanje kroz potkrovni prozora na uredno dvorište te širinu planinskoga pejzaža nudi nesputanu slobodu maštanja i sjećanja.
Fotografija koja je idejno „najčišća“, kompozicijski mudro i znalački odmjerena te fotografski profesionalno napravljena je fotografija Sam Đoke Glušice. Naziv fotografije sugerira i samoću radnika na travnjaku, sugerira i da je onaj koji fotografira sam, a sugerira i na samoću kao posljedicu izolacije od ove globalno prisutne pošasti. Samoća je stanje najtajnovitijeg propitivanja vlastitoga i fizičkoga, i psihičkoga, i emocionalnoga statusa. Ova fotografija Đoke Glušice na izuzetan način govori i o radu kao neizbježnoj ljudskoj aktivnosti, i o samoći kao neizbježnom slijedu u našem životu, a i o distanci kao kategoriji međuljudskih odnosa, neovisno je li ona iz nužde kao sada ili je vlastiti izbor. Fotografija Sam je po svim svojim slojevima, i formalnim i kreativnim, u ovom travanjskom paketu fotografija najkoherentnija, šalje najbolju poruku i zato je nominiram na prvo mjesto.
Za svibanj je tema Moja ulica ili Moje dvorište, a uže određenje je rublje se suši ili rublje je oprano.
Borislav Božić, prof.
Po izboru na Facebooku nagrađena fotografija je "Seoska idila" Ivana Žagara.