2.
3.
2020
Foto natječaj - veljača
Portret je kao tema u umjetnosti prisutan kroz cijelu njenu povijest. Portret je u formalnom određenju dopojasna slika neke osobe što u stvarnosti može doista biti slika osoba zahvaćena do pojasa, a isto tako portret može biti i samo glava ili čak dio glave. Dakle, u ovom rasponu poimanja i tumačenja portreta svisu autori pronašli svoj optimalni kadar. A osobito je poseban izazov bioportret u ovoj neobičnoj karnevalskoj atmosferi koja pružabezgranične mogućnosti kreiranja i stvaranja.
Karneval sam po sebi jeste svojevrsno blještavilo i boja i koječega drugog što potpomaže mijenjanju vlastite osobnosti. Manje-više svi su autori dobro razmišljali o portretu kao temi i „hvatali“ su ta neobična stanja ljudskih lica kojima se predstavlja neka druga i drugačija ličnost. Na dijelu fotografija vidljiva je svjesnost portretiranog i njegova susretljivost i suradnja s fotografom, a dio fotografija su portreti snimljeni teleobjektivom tako da portretirani nije ni bio svjestan da je u fokusu interesa fotografa. Bilo kako bilo, u ovom nevelikom paketu portreta imamo potpunu sliku ovoga najmasovnijeg društvenog događaja na ovim prostorima. Dvije slike su crno-bijele, a sve ostale su u boji što je i logično s obzirom na atmosferu i smisao karnevalskog šarenila. Od svih pristiglih fotografija izdvajamsljedeće: Ona nastupa Biljane Pantelić Adžaga, Mala glazbenica ĐokeGlušice, Skriveni osmjeh Stanislava Juretića. Na sve tri navedene fotografije snimljena su djeca i njihov pogled hvata fotografovu aktivnost. No to ihni najmanje ne zbunjuje, jer su ta djeca itekako svjesna svoje važnosti kao neizbježne karike u ovom dramaturški dinamičnom javnom nastupu. Ovi su portreti izdvojeni iz konteksta karnevala, ali se na njima prepoznaje i karneval i visoko umijeće autora da urade ovako dobre portretne slike i zato zaslužuju pohvalu. Portret Belle Darija Dorčićaje crno-bijeli je i kada ga pogledamo, s kapom bogatom perjem i lica ukrašena s bilješkama raznovrsnih znakova i ploha, za očekivati je bilo da slika bude u boji, ali nije. I nema veze što nije jer imamo mogućnost da iz ovog bogatstva sivih tonova i s našim iskustvom samostalnogradimo vlastiti, vrlo potentni kolorizam. I baš jeu tom vrijednost ovoga portreta - sve je naznačeno,a promatraču je ostavljena nadgradnja slike, stoga zaslužuje posebnu pohvalu. Fotografija Karnevalski portret Elme Dujić ima posebnu snagu i poruku. Prikazuje lice mlade osobe s bijelom maskom. Prije bih rekao kozmetičkom nego karnevalskom, ali jest karnevalska jer niz lica u drugom planu jesu karnevalisti. To bijelo lice mlade osobe u prvom planu s mobitelom u ruci radi selfi, radi autoportret. Slika samu sebe i sebi je najvažnija, ma što se oko nje zbivalo. Autorica Elma Dujić zaslužuje za ovu fotografiju vrlo visoku pohvalu. Goran Grudić fotografirao je Jovanku alias Vojka Obersnela, gradonačelnika Rijeke, sa šeretskim osmijehom i pogledom u fotografa kao da mu govori; „A prepoznao si me. Jesam dobar/dobra. “ Ta ideja maskiranja, transformacije pa i visokopozicioniranih političara u problematične (za neke)osobe, govori o zdravom i demokratskom ozračju ovih prostora, a i samih političara koji to rade. Grudić je, neovisno o modelu, po svim standardima napravioizvrsnu portretnu fotografiju i zato je nominiram na prvo mjesto.
Teme za ožujak su „cvjetne“: „Moj cvjetni vrt“, Moj cvjetni balkon“, Cvijeće u mom gradu“, „Cvjetno proljeće i proljetnice“.
Borislav Božić