19.
9.
2017
Relikvija neraspadnutog tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića u Rijeci
Relikvija neraspadnutog tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića stigla je u kapucinsku crkvu Gospe Lurdske na Žabici, gdje je svetac boravio 1923. godine, od 16. listopada do 11. studenoga. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić.
Sarkofag sa svečevim tijelom krenuo je iz Padove u četvrtak, 14. rujna u
7 sati, a prije Rijeke, organizirane su liturgijske svečanosti u Zadru,
Herceg Novom, Dubrovniku i Splitu. Rijeka je posljednja destinacija
čašćenja relikvije u Hrvatskoj, nakon koje je organiziran povratak i
prijevoz sarkofaga u Padovu.
Tijelo će u Rijeci ostati do utorka 19. rujna kada će u Padovu krenuti u 14 sati. Kao i pri dolasku u Zagreb, prijevoz sarkofaga sv. Leopolda Bogdana Mandića obavlja Croce Verde te jedanaest njihovih članova prati tijelo na cijelom putu. Uz njih, sarkofag prati i pet talijanskih kapucina te hrvatski kapucini i provincijal slovenskih kapucina, kao i svećenik Kotorske biskupije. Na svečanoj euharistiji prisustvovala je zamjenica župana Marina Medarić.
Sv. Leopold Bogdan Mandić rodio se 12. svibnja 1866. u Herceg Novom. Prve redovničke zavjete položio je 4. svibnja 1885. Nakon novicijata odlazi na studij filozofije u Padovi, gdje 20. listopada 1888. polaže svečane (doživotne) zavjete. Teologiju je studirao u Veneciji gdje je i ređen za svećenika (20. 9. 1890.).
Već u najranijim godinama Leopold Bogdan Mandić osjetio je želju da radi na kršćanskom jedinstvu, posebno na jedinstvu između Istočne i Zapadne Crkve, kod čega je osobito mislio na crkveno jedinstvo slavenskih naroda. Kao mladi svećenik u početku je djelovao u raznim samostanima. Jedno vrijeme je djelovao i u hrvatskim krajevima, i to kao poglavar (gvardijan) samostana Gospe od Zdravlja u Zadru, a oko godinu dana (1905.-1906.) u Kopru. Svega nekoliko dana tijekom 1923. godine djelovao je i u Rijeci. No, najduže je boravio u Padovi (od 1906. pa do smrti 1942.) prvenstveno kao ispovjednik. 30. srpnja 1942. preminuo je u Padovi. Mrtvo tijelo fra Leopolda kroz 21 godinu počivalo je na gradskom groblju u Padovi, a onda je 19. rujna 1963. preneseno u kapucinsku samostansku crkvu sv. Križa u Padovi. Na temelju brojnih svjedočanstava o zadobivenim milostima po njegovu zagovoru, crkvene vlasti su 16. siječnja 1946. otvorile proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim.
Cijeli postupak je zaključen 20. ožujka 1952. Pošto je proces za proglašenje blaženim završen u nepune 34 godine od njegove smrti, Leopolda Bogdana Mandića blaženim je proglasio papa Pavao VI. na trgu pred bazilikom sv. Petra u Rimu 2. svibnja 1976. U Hrvatskoj njegovo štovanje počeo je najprije širiti kardinal Alojzije Stepinac.